Skip to main content

Pastor: Deklaracija ima dve netačne rečenice

Na priču o deklaraciji o zaštiti ustavnih i zakonskih prava Vojvodine treba staviti tačku. Zato ona još tokom maja ide pred Skupštinu Vojvodine, kaže predsednik pokrajinskog parlamenta i lider SVM-a Ištvan Pastor. U intervjuu za „Dnevnik“, on ocenjuje da je deklaracija bila povod za politički obračun DS-a i SNS-a. SVM na nju ima dve osnovne primedbe. Bez toga, kako kaže, teško da bi za taj akt mogli glasati.

 

O deklaraciji će se izjasniti i pravni stručnjaci, izabrani u skupštinski Odbor za pitanja ustavnopravnog položaja. Bilo je kritika u vezi sa stranačkom obojenošću i sumnji šta se dobija njihovim učešćem?

Nema nijednog čoveka koji je bar neformalno, bar emotivno, potpuno samostalan u tom smislu da nigde ne naginje. Ali, za mene je to pitanje politikanstva. Ti ljudi su se prihvatili tog posla, koji uopšte nije lak, i zaslužuju da im se priđe s poštovanjem. Prihvatili su se teškog izazova da moraju zastupati stavove koje posle pred svojim stručnim krugovima mogu braniti. Te sednice će biti javne i sigurno će pobuditi interesovanje javnosti. Njihovo pojavljivanje u toj raspravi će biti podređeno njihovoj stručnosti. To je ta višestruka dobit od njihovog uključivanja.

Biće više takvih sednica? Da li ste zakazali prvu?

Kad kažem biće više sednica, to kažem zbog toga što ima više pitanja za koja možemo pretpostaviti da bi trebalo da potpadnu pod nadležnost tog odbora. Taj odbor se ne konstituiše za jedan događaj ili deklaraciju, nego za ovaj mandat, kojeg, po normalnom računanju, preostaje oko tri godine.

Voleo bih da prva sednica Odbora bude nakon praznika. U toku su konsultacije o danu. Namera je da održimo i tu sednicu i nakon toga i sednicu Skupštine o deklaraciji još u toku maja. Važno je da parlament ima normalan ritam rada, bez obzira na to koliko su teška pitanja s kojima treba da se izrve. I s apsekta normalizacije tona u političkom životu, važno je da se ta rasprava okonča i da se na priču o deklaraciji stavi tačka. Iz tog razloga, gledaću da sve to obavim u toku maja. Ne vidim neke naročite prepreke.

SVM neko vreme nije iznosio stav o deklaraciji koja je u aprilu izazvala toliko političkih tenzija. Niste odgovarali ni na optužbe da ima prizvuk separatizma. Zašto ste tada ostali uzdržani?

 Nismo se upustili u raspravu. Oglasili smo se kada sam rekao da me je deklaracija iznenadila. Imali smo saznanja da postoji ambicija da se nekakav dokument pripremi, ali niti smo znali da to treba da usledi tada, niti smo bili konsultovani. Vrlo brzo je bilo vidljivo da je deklaracija, slučajno ili namerno, postala povod za politički obračun između dve značajne političke snage, DS-a i SNS-a. Tu karakteristiku ima i dan-danas, iako u mnogo manjem intenzitetu. Bilo je suludo da se SVM u toj priči posebno pojavljuje. Ne zato što na tekst nismo imali primedaba – i danas ih imamo – ali nije bio trenutak da se može normalno razgovarati. Taj trenutak sada nailazi.

Koje su to primedbe SVM-a na tekst deklaracije?

Imamo više primedaba. Primera radi, dva su značajna momenta koja bismo voleli da se koriguju. Teško bismo mogli glasati za deklaraciju ako se tu ne nađe rešenje iza kojeg možemo stati, a to je ta famozna rečenica koja je jednom stavljena, pa izvađena, pa ponovo stavljena i sad više ne znam, nakon intervencije gospodina Krkobabića, gde je ta rečenica. Ona je vezana za to da je Vojvodina sastavni deo Srbije odlukom njenih građana. Nemamo zadršku na prvi deo te rečenice jer je činjenica da je Vojvodina u sastavu RS. Za nas je problem drugi deo, koji istorijski nije tačan – da je ta odluka posledica volje građana Vojvodine iz 1919. godine.

To nije tačno jer su kod donošenja te odluke nakon Prvog cvetskog rata pripadnici gubitaša, i Mađari i Nemci, bili isključeni. Tu rečenicu zato ne možemo prihvatiti. To nema veze s natpisivanjem istorije, ni s fašizmom i antifašizmom.

Isto tako je problem s drugom rečenicom, koja govori da su problemi nastali krajem 2012. To naprosto nije tačno. Meni je jasna ambicija pretpostavljenih pisaca da bi oni voleli da ce pokaže da je ova situacija na relaciji Beograd – Novi Sad nešto novo, što je nastalo nakon prošlomajskih izbora i konstituisanja Republike vlade drugačije obojenosti  nego što je Pokrajinska. Ali problemi su nastali mnogo ranije. Već 2008. Skupština je pala u docnju što ce tiče donošenja zakona o finansiranju Vojvodine. Od 2007. permanentno smo bili u bitkama oko famoznih sedam odsto i budžeta, itd.

Otvara li ste sada put za polemiku unutar koalicije? Jer, po dogovoru predsednika Vlade Pajtića i funkcionera LSV-a Kostreša, rečenica „o volji građana“ ostaje.

Nismo imali mogućnosti da sednemo utroje – ne zato što je neko od nas izbegavao ili nije hteo to da čini, nego zato što nismo bili u toj fazi. Preko mosta se prelazi kad ce do njega stigne. Dotle se može razmišljati o tome kako će se preći preko njega.

Mislim da između dve krajnosti – da rečenica ostane ili ne ostane, verovatno postoje i neke druge varijante kada ona može biti prihvatljiva, da odgovara istorijskoj stvarnosti, da odražava činjenično stanje, da ne odbija nego da bude prihvatljiva za svakog.

Mislite li da će opozicija moći da pređe taj most koji pominjete? Oni su dosad odbijali deklaraciji i pri tom traže vanredne izbore.

Budući da će i opozicija imati sa svoje strane predloženo lice u radu Odbora, nadam se da ćemo prizemljiti tu priču. Problem postoji, treba da ga rešavamo. Za svakog će biti kobno ako to pitanje budemo držali kao nekakav povod za raspisivanje prevremenih izbora. Napetost koja se stvara skupljanjem potpisa samo po sebi ne može biti zadovoljavajući uslov za izbore. U ime opozicije ne mogu da govorim, ali ako govorimo o deklaraciji kao ambiciji da se opiše sadašnje stanje, ne vidim da u odnosu to stanje mogu postojati velike razlike između nas. Iz tog razloga, nije naivno očekivanje od opozicija ima otvoreniji odnos prema tom pitanju nego što je to sada bili.

Predsednik Nacionalnog saveta Mađara Tamaš Korhec kaže da se za Srbe na Kosovu traže široka autonomija, a da nekima „smetaju“ nadležnosti mađarskog saveta. Neke civilne organizacije smatraju da otvarate pitanje teritorijalne autonomije Mađara na severu Vojvodine?

To vidim kao guranje SVM-a i mene lično na slepi kolosek. Na taj kolosek ne želim da idem, nemam kartu, nisam je uzeo. Jasno mi je da bi nekima odgovaralo da se ponovo može upirati prstom u nekoga ko će biti proglašen i „ušatim“ i „repatim“ ali mi u odnosu na to pitanje danas nemamo drugačiji stav nego što ga imali godinama. To je nešto što piše u našim dokumentima, to je činjenica, ali isto tako piše i niz drugih stvari što se tiče autonomije, garantovanih mesta u parlamentu, procentualne zastupljenosti u državnoj upravni, lokalnih samouprava, nacionalnih saveta.

Ima na mađarskoj političkoj sceni u Vojvodini stranaka koje to žele, ima koje nas prozivaju jer se u tu avanturu ne uključujemo. Neki od tih su npr. partneri DS-a na lokalnim nivoima, ali to nije naš problem. Naš stav ostaje  nepromenjen. Sve ostalo je ambicija da se satanizuje stranka i pojedinci u njoj.

 

Szerző (Forrás)
S. Kovačević, Dnevnik
Ostale vesti