Fotografije Dejvida Linča na izložbi u Parizu
Američki reditelj Dejvid Linč predstavlja u Parizu izložbu svojih nadrealističkih crno-belih fotografija kako bi, kako je izjavio, učinio "korak nazad od stvarnosti".
Izložba "Male priče" (Small Stories), koja traje do 16. marta u Evropskoj kući fotografije u Parizu, predstavlja 55 fotografija koje je reditelj napravio 2013. godine. Na fotografijama je Linčov čudan svet - glave, mesec, pištolj, insekti i leteći objekti.
Linč, koji je nedavno proslavio 68. rodjendan, ne želi da "dešifruje" svoje delo. "To su male priče bez reči. Priča se dešava u glavi", rekao je on i dodao da mu je samo "važno kako svako doživi sliku".
"Jedna ista slika različito pogodi gledaoca", rekao je reditelj čije filmove karakteriše nadrealitički pristup, odnosno specifičan sled sekvenci, na granici sna i jave i koje se često preklapaju, tako da je teško razdvojiti realnost od irealnog.
Linč je fotografije izradjene na kompjuteru pažljivo obradjivao dodavajući tokom rada ideje koje su mu prolazile tada kroz glavu. Mala glinena glava koju je sam izvajao postaje na fotografiji čovek koji se smeje (Man Laughing). Druga glava se igra s Mesecom, a jedna glava, bez očiju, ima pratnju ruke koja je okrenuta naopako kako bi se pojačao efekat bespomoćnosti.
Na fotografiji "Sećane na detinjstvo" (Memory Ćildhood) vide se dečak u polju, konj igračka kako se ljulja, a u pozadini avion. "Ova slika me zaista podseća na detinjstvo. Zaista volim ovu fotografiju", rekao je Linč, rodjen 1946. godine u američkoj državi Montana.
"Obožavam crno-belu fotografiju jer mi omogućava da učini korak nazad od stvarnosti", rekao je reditelj i dodaje da njegova dela imaju elemente nadrealizma, kao i elemente realnog i irealnog.
Linč, koji pored rada na filmu, i slika, vaja i komponuje muziku, svoje stvaralaštvo definiše kao intuitivno istraživanje našeg "drugog ja", naših snova, strahovanja i predrasuda, koja nisu očigledna na prvi pogled. Intuiciju definiše kao integralni sklop intelekta i emocije, razmišljanja i osećanja.
Muzika u njegovim filmovima je veoma pažljivo izabrana i često kreirana za svaki film, na bazi montaže i ritma sekvenci slika.
Linč je svoj prvi dugometražni film snimio 1977. godine inspirisan iskustvima jedne nasilne četvrti u Filadelfiji, gradu u kome je živeo kao mladić. Film "Glava za brisanje" ubrzo kupuje Ben Barenholc, jedan od glavnih distributera alternativnih i andergraund filmskih ostvarenja. Film je ubrzo postao kultno ostvarenje ljubitelja te vrste kinematografije.
Njegovi najpoznatiji filmovi su "Čovek slon" (1980), "Dina" (1984), "Plavi somot" (1986), "Divlji u srcu" (1990), "Izgubljeni autoput" (1997), "Bulevar zvezda" (2001) i "Unutrašnje carstvo" (2006), kao i TV serija "Tvin piks".
